Što se babi snilo...
08.10.2005., subota
Ajde brate, Turci su odavno pokupili prnje
 Što napisati...Početi sa komentarom izložbe? ...Ili ipak napisati svoje misli o jednoj stvari koja me se dojmila puno više od same izložbe...i koju ću pamtiti puno duže...A to bi, dragi moji, bio sam grad Sisak... ...Vozim se autom prema Sisku, prolazim sve radove na cesti...zatim mjesta poput Vukojevine, Vukojevine donje i svih ostalih vukojebina...tabla uskoro pokazuje skretanje prema Sisku...skrenem, normalno... Skoro sletim s ceste zbog velike table koja sva ponosno reklamira Sisak u svoj njegovoj raskoši...pa dobro, velim, valjda je bliže nego sam si ja to proračunala...i vozim dalje...i vozim...pa malo kuruze...pa neka kuća...i vozim...(do sada ste već sigurno shvatili da se ja, eto, vozim već neko vrijeme)...i konačno (nakon pojačane perspiracije dlanova) nova tabla za Sisak...vozim ja još malo...i vozim...kad ono neke kuće...srce mi lagano brže lupa...kuće postaju gušće i po prvi put dobivam dojam da je neko veće naseljeno mjesto u mojoj blizini...kuće prerastaju u manje, socijalističke kutije šibica (u poluraspadnom stanju naravno)...pa neka birtijetina...CRVENO!!!... ...prvi semafor nakon podužeg vremena me malo izbacio iz takta (možete reći žena za volanom, ali cijela atmosfera koja me okruživala nije u meni ostavljala dojam života...zgrade koje kao da su prazne...ako ste ikada pogledali Terminatora-jedinicu sigurno ćete se sjetiti scene kada grad i djeca u vrtiću izginu u plamenu...e pa trenutak tišine koji prethodi toj katastrofi kao da se rastegnuo u nedogled...u mojoj glavi je bilo samo pitanje vremena kad će me zadesiti neka apokaliptična katastrofa)... ...vozim se ja i dalje...stala sam na vrijeme tako da ranija dekoncentracija nije imala neke značajnije posljedice...tu-dum,tu-dum,tu-dum (eventualno tu)...Da ne duljim, ostatak mog izleta protekao je u sličnom raspoloženju...moram priznati da su mi kroz glavu još par puta proletjela ona djeca iz Terminatora i pokoji zombi (misao izazvana trenutkom kada mi je pogled pao na slučajnog prolaznika dok sam šetala uz rijeku)...  ...Što se same izložbe tiče...što reći...Picasso je Picasso pa ako imate vremena, živaca za tandrkanje do Siska i volje definitivno se isplati otići i vidjeti...Picassa...   ...meni osobno najdraži izlošci...dio ciklusa San i laži Franca |
06.10.2005., četvrtak
Minjak...ta divna stvar
 ...Odlučila sam danas, unatoč ovom ljigeraju kojeg službeno nazivamo vrijeme, ne otići do grada autom...već javnim prijevozom...Naravno, požalila sam istog trena kada me pri ulasku u bus obavio miris nečijih usaftanih stopala...ubrzo mu se pridružio miris još jednih, koji metar udaljenih...zatim superhikov dah slučajnog pijanca popračen smiješkom (mada...kada je jedino što sam jasno vidjela u tom trenutku bila sasušena masnoća nedjeljnih čevapa na duhanskim brkovima...teško mi je bilo to doživjeti kao smiješak)...upućenom mojem minjaku... ...Daklem...Opće je poznata činjenica da ljudi s godinama ,navodno, postaju iskusniji, mudriji (naravno, zamislimo da se nalazimo u idealnom svijetu u kojem je sve baš tako kako su nas i učili)...sakupe određen broj životnih spoznaja ako ništa drugo...E pa tako sam i ja došla do ove, meni zabavne, spoznaje...Nema muške osobe (a u tu tvrdnju mogu čiste savjesti uključiti i dobar postotak pripadnica drugog spola, popularno zvanih "babe")...bili to starkelje koji su se odavno pomirili s činjenicom da od mladog, a i ne tako mladog mesa, neće biti ništa...bili to zreli muževi koji se upravo po ženinom nalogu vraćaju s placa tegleći u vrečicama kelj za ručak...ili jednostavno mladi frajeri kojima je valjda profesionalna deformacija okrenuti se za svakom suknjom koja prođe...koja vam neće posvetiti bar sekundu svog vremena... ...Da se razumijemo...preduvjet za takav efekt uopće nije ženska ljepota...bile vi debeljuškaste, žgoljave, kratkih nogu ili krakate, obučete li minjak reakcija sigurno neće izostati...Pa drage moje ako vam je dozlogrdilo ovo vrijeme (nazovimo ga tako) i Vincek je dovoljno profitirao na vama (govorim iz vlastitog iskustva)...slobodno razvedrite sebe...a i budimo realne, sve one starkelje, muževe i frajere koji vam se nađu na putu... :)  |
Picasso i ja
 ...Dobro mi došli u Babinu informativku! Nikako nisam mogla smisliti koncept svoje stranice...o čem bi ja tu u biti piskarala...i došla sam do zaključka da o ničem posebno, jednostavno ću vam prenijeti neka svoja razmišljanja, stavove ili obavijesti vezane uz nešto što mi je pobudilo pažnju... ...Jeste li čuli za Picassovu izložbu koja je otvorena u Sisku!!! Istina, nije u Zagrebu, ali malo decentralizacije ne škodi...Zanima li nekog nešto više o tome (kao što je npr. mene zanimalo) i pokušava iščeprkati neke konkretnije informacije o tome di je ta galerija u samom Sisku, radno vrijeme i sam datum do kad je izložba otvorena...neka se pripremi na bitku sa disfunkcionalnim web stranicama grada Siska, Sisačke županije i sl... E pa, na njima možete naći svega, od sajma krumpira, izložbe maslačaka (ili nekog drugog bilja...jer, budimo realni, nakon što sam sve to pročitala u njihovoj rubrici "kulturna događanja" nekako sam se isključila iz cijele priče...valjda sam zabrijala da sam na vicu tjedna ili nešto...tako da se ispričavam ako u pitanju nisu bili maslačci nego neko drugo, drago nam bilje)... ...No dobro...Kada konačno dođete do galerije, nemojte slučajno misliti da ćete tamo naći neke korisne informacije...ne, ne...Saznat ćete činjenice koje vas nikad u životu nisu zanimale, kolika je plaća tamošnjeg kustosa (negdje oko 6 tisućica, ako je nekog stvarno i zanimalo)...Mislim slažem se da bi imovina dužnosnika trebala biti javnosti na raspolaganju, ali što je previše...je previše...I da stvar bude zabavnija, ako ništa drugo, uz tu činjenicu vam se sa fotke ponosno smiješi ,ranije nam spomenuti, kustos... ...No, eto...Ako nekog stvarno zanima Picassova izložba (a da ne mora prolaziti kroz proces gledanja namontiranog kustosa...osim ako ne želi, naravno) neka se zaputi u Sisak u galeriju Striegl na adresu Stjepana i Antuna Radića 6... -broj tel: 044/522255 -izložba je otvorena: 30.9-13.11.2005 -radno vrijeme: pon-pet (9-13h i 15-19h) sub (9-13h) ...Bilo bi šteta propustiti tako nešto, ako nam se već nudi :)  Khm,khm...A sada bi vam najavila svoju "Poslovnu" rubriku (najbolje što mi je palo na pamet)...Daklem...Nakon određenog vremena u kojem je moje izrađivanje nakita bilo strogo za potrebe obitelji i prijatelja odlučila sam pokazati inicijativu i proširiti krug ljudi koji su upoznati s mojim radom... ...Izrađujem raznovrsan nakit, naušnice, ogrlice i narukvice...a ponekad i torbice i ostale modne dodatke...Pa ako vam se nešto sviđa slobodno mi se javite.   -jedna od narukvica iz zbirke ...zbog opće blokade morala sam izbrisati stari korisnički račun i napraviti sve ispočetka...tako da...eto, nešto staro na novoj adresi :) |